Search
Close this search box.

Financijski fair play

FFP ili financijski fair play jedna je od najčešće spominjanih sintagmi europskog nogometa u zadnjih nekoliko godina. Pravila financijskog fair playa dogovorena su prvi put 2009. godine, a počela su se primjenjivati od sezone 2011./2012. Što bi onda najjednostavnije rečeno bio financijski fair play?

FFP je zamišljen kao skup pravila, koja bi trebala osigurati da europski nogometni klubovi ne troše više od onog što zarađuju, a sve u cilju dugoročne stabilnosti i održivosti kluba. Na UEFAmdash;inim web stranicama stoji jezgrovito objašnjenje da je cilj FFPmdash;a unaprijediti ukupno financijsko zdravlje europskog klupskog nogometa ili još jednostavnije “klubovi moraju dokazati da su podmirili svoje račune!”. Onaj ključan dio je taj da ako vlasnik kluba (neovisno radi li se socios modelu ili privatnom vlasniku) ulaže vlastita sredstva u klub, onda minus u 3 godine može biti 30 milijuna eura. Ako pak, vlasnik ne ulaže svoja sredstva, onda minus u 3 godine može biti svega 5 milijuna eura. Sankcije za nepoštivanje tih odredbi su u rangu od financijske kazne do izbacivanja iz europskih natjecanja. Na taj način trebalo bi osigurati financijsko “zdravlje kluba”, odnosno osigurač da će manjak novca vlasnik pokriti iz vlastitih sredstava, a ako pak ne ulaže, da će klub biti samoodrživ. U zadnjih 20mdash;ak godina europski je nogomet doživio pravu eksploziju potrošnje u svrhu zadovoljenja sportskih ciljeva i osvajanja trofeja, ali i zbog egoizma vlasnika. Milanski Inter i njegov sada već bivši vlasnik Massimo Moratti tijekom 1990mdash;ih, Chelsea i Roman Abramovič te oni recentniji slučajevi Manchester Citya i PSGmdash;a eklatantni su primjeri klubova koji su u jednom periodu trošili enormne količine novca u svrhu ostvarivanja vlastitih ciljeva mdash; puno više nego što su prihodovali.

Zahvaljujući obilatim uplatama na račun klubova, pozajmicama koje bi se poslije otpisale ili jednostavno plaćanjem klupskog duga njihovi su vlasnici često bili izloženi kritikama. Arsene Wenger ovu je politiku nazivao “financijskim dopingom”. FFP je trebao osigurati provedbu sankcija za klubove, koji se ne budu pridržavali pravila, a one su uključivale opomenu ili upozorenje, oduzimanje bodova, novčane kazne, uskratu novca od nagradnog fonda u natjecanjima, zabranu transfera i diskvalifikaciju iz europskih natjecanja, kao najstrožu sankciju.

Skoro šest godina nakon (postupnog) implementiranja sustava FFPmdash;a koji je trebao uvesti red u “nogometnu ekonomiju” situacija se ne čini baš idealnom. Izreka o putu u pakao i dobrim namjerama možda se čini pretjeranom, no iz perspektive manjih klubova i njihovih navijača mogla bi biti upravo pogođena. Cilj i svrha FFPmdash;a da spriječe gomilanje dugova u trci za slavom svakako je hvale vrijedna, no je li skup pravila osmišljen u UEFAmdash;inim uredima zapravo samo zacementirao trenutno stanje? Nogometni klubovi su dugo živjeli izvan razumne zone trošenja, a neki od njih su platili (pre)visoku cijenu rastrošnosti svojih uprava. Navijači škotskog Rangersa su svakako jedni od onih koji mogu razumjeti i cijeniti ovu problematiku. Put koji su oni prošli dokaz je da uspjeh nogometnog kluba ne mora biti vezan za pitanje vlasništva mdash; privatni vlasnik ih je odveo u stečaj. Sve je više onih koji se slažu da su pravila FFPmdash;a zapravo odredila budućnost europskog klupskog nogometa na petneastak elitnih klubova iz najjačih europskih liga, koji su uspostavili monopol. Čvrsta regulativa čini ih ekskluzivnim društvom, kojemu se nemoguće priključiti.

Uzmimo za primjer Aston Villu, jedan od najpopularnijih klubova u Engleskoj. Prvak Europe iz sezone 1981/82. stavljen je od svog vlasnika Randy Lernera na prodaju. Amerikanac je kupio klub iz Birminghama 2006. godine, a sada za njega traži otprilike 200 milijuna funti. No danas, 6 godina nakon uvođenja FFPmdash;a, novi vlasnik ne bi mogao više nekontrolirano “ubacivati” svoj novac u Villu, a s obzirom na ekonomsku situaciju u Engleskoj niti cijene ulaznica i ostalih artikala na kojima klub gradi prihode mdash; ne mogu biti na razini onih u Londonu ili Manchesteru (gradovima odakle dolaze vladari modernog engleskog nogometa). Postavlja se pitanje kako će novi vlasnik izgraditi snažnu momčad, koja će uspjeti izboriti ulazak u Ligu prvaka mdash; tu zlatnu koku europskog klupskog nogometa. Kupnja Ville, ali i bilo kojeg drugog kluba danas se čini mnogo rizičnijim poslom nego prije 6 godina. Je li UEFA zapravo prilično obeshrabrila potencijalne investitore u nogometne klubove, posebno one koji bi dolazili sa manje razvijenih područja?

Top klubovi poput Barce i Reala, Bayerna, Uniteda, Chelsea…danas dominiraju nogometnim tržištem više nego ikada prije. Zahvaljujući uspjesima na terenu, osvajanjima trofeja postali su globalni brandovi, koji ostvaruju prihode ne samo na domaćim tržištima već i širom globaliziranog svijeta. Popularnost većine ovih klubova u stranim je zemljama usuđujem se reći podjednaka, ako ne i veća od domaćih klubova. To utječe na rast prihoda od prodaje svih mogućih artikala i ispunjenju uvjeta FFPmdash;a. Pripreme u Aziji i Sjevernoj Americi postale su gotovo obvezatne, naravno iz komercijalnih mdash; a ne sportskih razloga! Sve to prati i dominacija u domaćim ligama i konstantna prisutnost u završnoj fazi Lige Prvaka mdash; natjecanja iz kojeg povlače zavidna sredstva. Ponekad se čini da je upravo sustav Lige Prvaka jedan od generatora ove nejednakosti između najvećih klubova i svih ostalih.

Premostiti ovaj jaz za Aston Villu ili bilo koji drugi klub čini se nemogućim zadatkom pod sadašnjim uvjetima FFPmdash;a. Možda su zadnji uspjeli PSG i Manchester City zahvaljujući katarskim, odnosno emiratskim dolarima, a trenutno se čini da su vrata ekskluzivnog društva bogatih i uspješnih čvrsto zatvorena. Postoji li šansa za ostale? Krije li se rješenje u deregulaciji i povratku načelima nogometnomdash;ekonomskog Laissez faire sustava, gdje će ulaganja biti neograničena, a rizik od propasti klubova povećan? Ili rješenje treba tražiti u američkom sustavu ograničenja tzv. salary capu? U svakom slučaju europski klupski nogomet mora tražiti novi put u kojem će prilika za uspjeh biti dostupn(ij)a svima.

Edo Zdravković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter