Ruski nogomet nakon Svjetskog prvenstva

Svjetsko prvenstvo u Rusiji završilo je prije godinu dana, a mi ćemo se osvrnuti na Rusiju u post eri 21. izdanja globalnog reprezentativnog turnira i pokušati približiti evenutalni utjecaj istog na nogomet u toj velikoj zemlji – s osvrtom na ruski koeficijent, jačinu lige, posjećenost, financije, rezultate klubova; ukratko na sve aspekte.

Broj gledatelja u rastu

Nakon svjetskog prvenstva broj gledatelja u ruskoj prvoj ligi je porastao. U odnosu na sezonu prije, kada je prvoligaške utakmice prosječno gledalo 13 971 gledatelj, zabilježen je porast od ukupno 683 172 gledatelja više, što je u prosjeku 16 817 gledatelja po utakmici.

Rast je zabilježen na domaćim utakmicama Zenita, CSKA, Lokomotiva i nešto malo Dinama, a veliki rast su doživjeli Ural i Rostov, kao i novi premierligaš Krilya Sovetov. Spartak je više manje zadržao razinu posjete unatoč lošoj sezoni (5. mjesto), na gotovo istoj razini su Rubin, Krasnodar i Arsenal, dok su drastičan pad posjećenosti zabilježili čečenski Akhmat i novi drugoligaš dagestanski Anži (ovo je kao posljedica loših rezultata i lošeg stanja u klubu očekivano).

Izvor: premierliga.ru

Kad smo kod drugoligaša, u Volgogradu je posjećenost porasla za šest puta i sad iznosi oko 18 tisuća, u Nižnem Novgorodu za tri puta (oko 15 tisuća), dok dvoznamenkasti broj zaokružuju u Saransku (oko 10 tisuća) kod novopečenog drugoligaša Mordovije koja je na početku ove sezone u prvim utakmicama imala i po 25 tisuća gledatelja. Vrijedno isticanja jest to da veliku posjetu na početku natjecanja Mordovija može zahvaliti činjenici da su čelnici kluba karte dijelili besplatno, jer je cijena od 100 do 200 rubalja (10-20 kuna) navijačima očito neprihvatljiva u tolikom obujmu usprkos činjenici da je grad Saransk za svjetsko prvenstvo izgradio velebnu Mordovia Arenu. Što se ostalih drugoligaša tiče, Kalinjingrad ima u prosjeku oko 6 tisuća posjetitelja, a Sochi ispod 4 tisuće gledatelja, ali o tome nešto kasnije u tekstu.

Financijska slika klubova i dalje klimava

Loša strana ruske lige jest ta da krajem sezone klubovi koji ispadaju se u pravilu teško vraćaju i ispadanje gotovo u pravilu slijede i ozbiljni financijski problemi. Ove sezone je prvenstvo jedva završio Anži, lani je ugašen premierligaš Amkar, ozbiljnih problema su imali Torpedo, Kuban, Tomsk, Mordovia, Dinamo, a problema nisu bili lišeni ni dugogodišnji premierligaši Rostov i Rubin, a i CSKA je morao stegnuti trošenje i danas uglavnom dovodi igrači za 3 do 4 milijuna eura odštete. Izvor financija ruskih klubova su ili lokalne republike u sastavu Ruske Federacije, lokalne oblasti ili neki energetski gigant (Gazprom, Lukoil…) – kad uzmemo u obzir da se Ruse kod nas doživljava kao pijane milijardere, zapravo je situacija razmjerno klimava.

Što se jačine lige tiče, ova sezona sigurno neće ostati upamćena kao velik doseg. Lokomotiv se nije proslavio u Ligi prvaka, Zenit je zapeo u 1/16 Europa lige, Krasnodar je prošao grupu Europa lige, kasnije izbacio Bayer Leverkusen, a zatim ispao od Valencije. Ufa nije uspjela ući ni u Europa ligu, Spartak jest ali se nije proslavio. Po koeficijentu je Rusija šesta liga Europe, ima tri mjesta za Ligu prvaka, a o jačini možda dovoljno govori da je i jedan Rostov sposoban pobijediti Bayern; ili CSKA s većim brojem mladih igrača dvaput isto napraviti protiv madridskog Reala. Zanimljivosti lige pridonosi i činjenica da se prvaci svako malo mijenjaju, bili to Zenit, Spartak, Lokomotiv ili CSKA. Čak do samog kraja u igri za prvenstvenu titulu ostaju i klubovi poput Rostova, a moguće u budućnosti i Krasnodara koji se diže iz sezone u sezonu. Ove sezone su procvat doživjeli i neki klubovi s puno manjim budžetom, Ural je bio finalist kupa, Arsenal dugo u borbi za euro pozicije.

Razlog zašto je Rusija šesta u Europi po koeficijentu možemo tražiti i u trenerima. Staru sovjetsku školu su nadogradili taktičom obukom kvalitetnih trenerskih imena koja su prodefilirala ruskom ligom. Spomenut ćemo Spalettija, Mancinija, Villas Boasa, Lucescua, Carreru. Uz uvijek sjajne starije trenere poput Berdiyeva (kažu ruski mediji najplaćeniji ruski trener) ili Somina tu je čitava plejada odličnih mladih trenera koji idu u korak s europskim trendovima. Kao perspektivne mlađe trenere valja izdvojit Semaka (prvak sa Zenitom ove sezone), Goncharenka (Bjelorus koji dugo radi u Rusiji i potpada pod njihovu sferu utjecaja), Cherevchenka (Arsenal Tula), Musaeva (Krasnodar), Alenicheva (Esinej), itd. Na odlične rezultate u omladinskim kategorijama zadnjih 6-7 godina (prvaci Europe u uzrastu U-17 2013., viceprvaci Europe u uzrastu U-19 2015.), nadovezalo se polufinale EP-a 2008. (doduše s Hiddinkom, ali igrače su trenirali drugi u klubovima) i četvrtfinale SP-a prošle godine.

Što se najvećih klubova tiče, Zenit je, nakon isprobavanja toplo-hladno (čitaj Brazilci pa Argentinci), konačno pogodio s kadrom uz najistaknutije pojedince – mlađeg trenera Semaka i iranskog napadača Azmouna. CSKA je s odličnim trenerom Goncharenkom smijenio jednu generaciju i gradi drugu s puno mladih igrača poput Akhmetova, Bijola, Vlašića, Oblyakova, Diveeva, Chalova. Chalov je u raznim anketama od strane struke najbolji igrač lige, dok naš Nikola Vlašić glasovima čitatelja najvećih ruskih portala osvaja prvo mjesto za naj igrača lige. Kad smo kod bivšeg hajdukovca, plan CSKA je prodati Fernandeza i novcem od prodaje otkupiti ugovor. Spartak je izgubio Promesa, Glushakov je dvije godine stariji i radi nekih nenogometnih stvari prisutan stalno u medijima. Lokomotiv nema klupu za utrku na frontama prvenstvo-Europa, dok se, kao što smo već spomenuli, polako uzdiže Krasnodar. Popularni Bikovi iz Krasnodara svake godine jačaju svoju ekipu, imaju mladog talentiranog trenera Musaeva (35 godina), nekoliko sjajnih igrača iz svoje akademije poput Ignjatieva, Utkina, Suleymanova i Safonova. Safonova mnogi drže najboljim vratarom Rusije, a zanimljivost je da uz klupskog kolegu Kritsyuka spada među top 3 vratara iz Europe prema broju obrana. Krasnodar ulaže i najveći novac u svoju drugu ekipu (natječu se u FNL-u, odnosno 2.ligi) gdje igraju igrači iz omladinskog pogona, čak 10,5 milijuna eura.

Od ostalih klubova ćemo spomenut da su novi premierligaši Tambov i Sochi, a posebno su intrigantni potonji. Naime, gazda kluba Rotenberg je klub imena Dinamo Saint Petersburg jednostavno preselio na drugi kraj zemlje u mondeno ljetovalište i izborio Premier ligu. Dinamo iz Moskve opet ima nove/stare vlasnike u VTB banci. Opet su im želja visoke pozicije, a već su se isprsili s prvim pojačanjem, Szymanski iz Legije je doveden za 5,5 milijuna eura. Od niželigaških klubova valja spomenut Chertanovo kojem su za bod izmaknule kvalifikacije za Premier ligu. Zanimljiv projekt u kojem igraju samo igrači iz dotične akademije. Prosjek godina je 20,7, a trojica su već zimus završila i u Premier ligi, dva u Spartaku, jedan u Samari. Imaju najbolji napad lige ali i drugu najgoru obranu lige. U svojoj akademiji imaju i nekoliko mladih reprezentativaca u raznim uzrastima. Ove sezone je ulazak u 2. ligu izborio i Torpedo iz Moskve.

Sibir ove godine ima dva razloga za tugu, prvo je ispao iz lige Enisej iz Krasnoyarska, potom ni Tomsk nije uspio u dodatnim kvalifikacijama protiv Ufe. Za kraj, ako ništa, bar su ruski klubovi zadovoljni jer u ligu nisu ušli Luch Energija iz Vladivostoka ili SKA iz Habarovska, prosto jer Rusi nikako ne vole na 9 tisuća i još kojih stotinu kilometara više dug put na krajnji istok i Tihi ocean. Ionako su neki ruski nogometaši lani govorili da je SKA-u iz Habarovska mjesto u japanskoj ligi.

Leave a Comment

Scroll to Top