Search
Close this search box.

Pod povećalom: Allegrijev Juventus

Preokrenuti protiv Manchester Cityja na Etihadu, zatim slaviti na vrućem gostovanju kod Genoe i nakon toga odigrati 1-1 protiv Frosinonea u Torinu za ovosezonski Juventus nije problem. Dok se kladioničari diljem svijeta totalno zgražaju i psuju sve što ima veze s ovim klubom, navijači i fanovi Zebri pokušavaju ustanoviti u čemu je problem. Zašto su tako patetični?

Mjesec rujan 2015. godine neće ostati u najljepšem pamćenju podno Alpi, no iz, za Juventus, neuobičajenih avantura, mogu se pokušati izvući neki zaključci zbog čega je ovaj klub postao tema mnogih razgovora u negativnom kontekstu.

Zaboravimo u ovoj priči Artura Vidala, Andreu Pirla i Carlosa Teveza, to je bio neki drugi Juve. Ovaj današnji predstavlja najveći ispit za Massimiliana Allegrija u njegovoj karijeri, pa možemo reći da je ovo njegov Juventus. Koncipiran (uglavnom) po njegovoj želji.

Za početak, posvetimo se aktualnom igračkom kadru koji pokušava izgraditi neki novi, svoj, identitet jer spomenutih majstora lopte u crno-bijelom dresu više nema. Analizom kompletne situacije na temelju nekih događanja (vezanih za trenera Allegrija) iz prošlosti, mogu se izvući potencijalni uzroci problema, a zatim i posljedice.

UZROK: pitanje predsezone i fizičkih priprema

Broj ozljeda svakako je zabrinjavajuć i neodoljivo podsjeća na situacije iz ne tako davnih sezona u kojima je Juventus završavao na sedmim mjestima. Uvijek je netko važan nedostajao, rijetko je momčad bila kompletna. Izostanci su najviše slabili vezni red što je kao posljedicu izrodilo niz taktičkih rošada aktualnog trenera. Jesu li u pitanju loše pripreme u predsezoni ili su pretrpljene ozljede tek stvar pukog peha, vrijeme će otkriti.

POSLJEDIČNO: pretjerane taktičke rotacije Allegrija

Juventus nema definiranih prvih jedanaest niti primarnu formaciju. Vezni red se i dalje traži u idealnoj kombinaciji, dok napadačka hijerarhija nije najjasnija. U ovom trenutku reći koja je početna formacija Bianconera gotovo je nemoguće. Iako, postoje naznake da bi to, barem u skorašnje vrijeme, trebala biti 4-3-3, moguć je i povratak na 4-3-1-2 povratkom Claudija Marchisija narednih dana. Jedno je sigurno – Allegrijevo koketiranje s različitim modulima igre pomalo je zbunilo ionako psihološki uzdrmani kadar igrača, nakon šokantno lošeg starta u prvenstvu. Potrebno je puno bolje uigrati momčad.

Sami Khedira u akciji

Iako ih ove sezone prati niz pehova, ne može nesreća biti glavni i jedini krivac za zaostatak od deset bodova za prvoplasiranim. Tijekom mandata Massimiliana Allegrija u AC Milanu, znali su mu često zamjeriti što fizičku pripremu igrača ne stavlja u prvi plan, nego se puno više posvećuje tehničko-taktičkim detaljima. U ljeto 2014. došao je u klub usred ljetnih priprema i nastavio putem Antonia Contea, postupno prilagođavajući momčad svojim idejama. Kompletna prethodna sezona puni je pogodak za Staru damu jer jedino je nadmoćna Barcelona bila bolja momčad u Europi.

Allegriju ide ogroman dio zasluga za dvostruku krunu i finale LP, najviše zbog pogođenih taktičkih odluka, no temeljna podloga se zna čija je – Conteov potpis. On je idejni tvorac prošlosezonske momčadi koju je do savršenstva doveo na taktičko-fizičkom-mentalnom nivou, međutim, nije htio/mogao/znao nastaviti evoluciju koja je bila nasušno potrebna – prilagoditi kadar igrača u ofenzivniju 4-3-1-2 formaciju.

Iz tog je razloga dovođenje bivšeg trenera Milana ispala kao pun pogodak jer on je inteligentno i bezbolno odradio prelazak iz 3-5-2 u 4-3-1-2, pritom (posebno kroz proljetni dio sezone) šarajući formacijama od jedne do druge utakmice. Upravo ta taktička elastičnost Juventusa uz već spomenutov “conteovski” duh, te uz visok fizički nivo pripremljenosti samih igrača, stvorili su zajedno moćnu mašineriju koja je uspješno mogla ratovati na tri fronta istovremeno. Znalo se kojih je početnih jedanaest u obje formacije i nije bilo dužih i težih izostanaka po nekoliko prvotimaca istovremeno. Do srpnja ove godine, Juventus je savršeno funkcionirao u svakom smislu.

Jasni planovi trenera i uprave

A onda su se počele događati nemile scene na sjeveru Italije. Trojica ključnih igrača, što u igračkom, što u ljudskom smislu, odlučila su otići iz kluba. Carlos Tevez pati za Bocom, Andrea Pirlo želi u Ameriku, dok Arturo Vidal smatra će prije osvojiti Ligu prvaka u Bayernu. Plan kako nadomjestiti spomenute tri istinske klase ugrubo leži u ovomtekstu, naročito se to odnosi na ofenzivni dio tima.

Iz analiza prijelaznog roka nalazi može se zaključiti kako su Marotta, Paratici i Nedved odradili kvalitetan posao za trenera Allegrija tako što su doveli adekvatne profile igrača za njegovih omiljenih 4-3-1-2. Pored toga, isti su sposobni zaigrati i u 3-5-2, dok jeftini dolazak Juana Cuadrada aktivira opciju 4-3-3 koja, barem u startu sezone, nije smatrana primarnom, pa čak ni sekundarnom.

Opća konfuzija protiv Chieva

Međutim, dužim izbivanjima programiranog registe Claudia Marchisia te nove akvzicije i planiranog prvotimca Samija Khedire, Allegri se našao u nezahvalnim problemima oko sastavljanja vezne linije. Pokušavao je vođenje igre prepustiti Simoneu Padoinu u prva dva kola pa je doživio dva poraza. Zatim su u klubu, što je i spomenuto u analizi segmenta vezne linije, žurno angažirali dvojicu novih veznjaka – Marija Leminu i Andersona Hernanesa. Mozak igre morao se graditi praktički od nule, a trener je to pokušavao kroz sva tri sustava igre.

Tako su u remiju protiv Chieva ponovo izgubili Marchisija na mjesec dana (nakon samo 45 minuta igre?!), dok su ostala tri veznjaka u formaciji 4-3-1-2 bili Sturaro, Pereyra i novopridošlica iz Intera, Anderson Hernanes. Neuravnotežena igra čitave momčadi činila je osrednji Chievo opasnom ekipom iz polukontre i kontre jer sredina domaćina nije postojala, a kamoli funkcionirala na višoj razini.

Primljeni pogodak Hetemaja krunski je dokaz neuigranosti vezne linije koja nije uspjela stvoriti blok ispred obrane u najvažnijim trenucima, pa je Finac imao vremena i prostora za otvoreni udarac. Jeftino primljeni golovi nisu slika i prilika kluba koji želi napasti i petu titulu u nizu. Teška zbunjenost Allegrijevih trupa, kao i napadačka nekonkretnost, donose Juventusu prvi bod u Calciu nakon tri odigrana kola. Crno-bijeli su tek zaigrali ponešto po ulasku Kolumbijca Cuadrada koji je u svom domaćem debiju pokazao koliko bi mogao biti značajan timu u bližoj budućnosti.

Manchester City i Genoa kao novi putokazi

Nepovezani, nekonkretni i nesigurni torinski div morao je tri dana poslije toga na noge do tada savršenom Manchester Cityju koji je imao maksimalan učinak u Premiershipu bez primljena zgoditka. Već u samoj uvertiri, Allegri je potvrdio svoju hrabrost prebacivanjem momčadi u formaciju 4-3-3/4-5-1 gdje su Cuadrado i Morata zaigrali praktički kao defenzivna krila, dok je jedini istureni igrač naprijed bio Mario Mandžukić.

Manduki zabija Man Cityu

Problematični vezni red okupirali su Hernanes, Pogba i Sturaro, što je uz ogromnu podršku u pokrivanju prostora Morate i Cuadrada činilo gusti bedem ispred standardno čvrste i koncentrirane obrane ispred maestralnog kapetana Gigija Buffona. Uz nekoliko njegovih vanserijskih obrana, budnu koncentraciju svakog pojedinca, čvrstu duel igru i puno trke, Juventus je isprovocirao nekoliko grama sreće božice Fortune jer su golovi Mandžukića i Morate ušli u mrežu Harta nakon poljupca s vratnicom. U globalu, Talijani su odigrali talijanski mudro i čvrsto i time isprovocirali neočekivanu i veliku pobjedu u Engleskoj.

U četvrtom kolu Serie A, pet dana poslije velikog europskog podviga, aktualni prvaci Italije morali su šampionski odraditi gostovanje na Marassiju protiv momčadi Genoe koja je probleme Juventusu stvarala i kad su bili puno jači nego što su danas. Ovdje je Allegri nastavio u 4-3-3 formaciji uz korekciju u veznom redu – debitirao je Francuz Mario Lemina, Hernanes je preselio na klupu. Ofenzivnih 3-4-3 domaćina otkrivaju namjere trenera Gasperinija – on želi napasti ranjivog gosta.

Ipak, kompletnom momčadski kvalitetnom igrom, Bianconeri uzimaju važna tri boda netaknute mreže. I ne samo to, Genoa nije zapucala u okvir gola Buffona. Ova utakmica otkrila je Maria Leminu kao pouzdanog i energičnog veznjaka koji može uspješno odigrati ispred obrane u veznoj liniji.

Jedan od većih, ali i zapostavljenijih junaka tog uspješnog gostujućeg tjedna svakako je i Stefano Sturaro, mladi talijanski veznjak koji se svojom borbenošću i trkom počeo ozbiljno nametati u krupnom planu. Iako je protiv Manchester Cityja jeftino prodao jednu loptu u početku susreta te promašio potom i izglednu prigodu, generalno je u ove dvije utakmice odigrao vrlo korisno i učinkovito za svoj kolektiv. Riječ je o tehnički limitiranom igraču koji predstavlja čvrstu sponu u defenzivnom bloku svojim kretnjama, duel igrom i energijom, čime se postiže stabilnost veznog reda, a potom i čitave momčadi, ukoliko su ostala desetorica u adekvatnom izdanju kao na Etihadu i Marassiju.

Šamar Frosinonea

Činilo se kako su pronašli dobitnu formulu u vidu formacije 433 i da bi slabašni Frosinone trebao biti rutinski odrađen u Torinu uoči važnog gostovanja u Napulju. Zebre su se propisno osramotile remijem (1-1) protiv novopečenog prvoligaša primvši pogodak iz kornera u doslovno posljednjim sekundama utakmice od čovjeka koji ih je prije tri mjeseca bodrio na velikom finalu u Berlinu. Kapetan Frosinonea, Blanchard, veliki je navijač Zebri, no ovdje im je fino zapaprio.

Niska razina koncentracije u svih 90 minuta, prepotentan i arogantan stav “lako ćemo”, dovele su tim do toga da su promašili nekoliko situacija koje je bilo nemoguće promašiti. Ovdje se doista ne može potencirati pitanje formacije ili odabira igrača, jer ako ćemo do kraja iskreno, Juventus bi u svakom mogućem sastavu sastavljenog od igrača koje ima u trenutnom rosteru, trebao dobiti Frosinone i u gostima i kod kuće 10 od 10 puta.

No, ovaj sport zna biti čudan, ali i brutalan – kazni te ako podcjeniš protivnika i u glavi upišeš pobjedu prije nego li uopće i istrčiš na zeleni travnjak. “Šlag na tortu” u ovoj tragikomičnoj situaciji predstavlja i gubitak neumornog desnog bočnog na više od mjesec dana, Stephana Lichsteinera.

Allegrijev napuljski promašaj

Psihološki uzdrmani Juventus morao je na noge zakuhtalom Sarrijevom Napoliju koji je također upisao neočekivani kiks nulom kod Carpija. Massimiliano Allegri se ovdje odlučio za novi rizik – prebacio je igrače u 4-3-1-2 iz 4-3-3, ostavivši Cuadrada na klupi. Desnog beka zaigrao je Simone Padoin, dok su se na centru našli Hernanes, Lemina, Pogba i Pereyra. Gosti su parirali dvadesetak minuta pokušavajući držati posjed i kreirati šanse, međutim, primili su opet jeftine i naivne golove nakon kojih se teško bilo vraćati, pogotovo kad momčad nema nikakvu smislenu igru kao Juve u toj utakmici.

Poraz protiv Napolija

Lako je biti general poslije bitke, ali ovdje se može bez ustezanja reći da je Allegri promašio formacijsku postavku i odabir igrača. Izostavljanje najpotentnijeg ofenzivca (Cuadrada) uz novu taktičku promjenu dovelo je u konfuziju cijelu momčad koja nije imao nikakve šanse na San Paolu. Juventus je ovdje morao odigrati na jednak način kao protiv Manchester Cityja i Genoe, a ne ići se nadigravati i nadtrčavati s ekipom koja je trenutno u tome na višoj razini spremnosti.

Sevilla – najbolja utakmica jeseni i Khedirin doprinos

Da je trener uvidio vlastite pogreške bilo je jasno nakon novog slavlja u Ligi prvaka. U Torinu je pala Sevilla bez ispaljenog metka i slobodno možemo konstatirati kako je to najbolja utakmica Zebri ove sezone. Aktualni osvajači Europa lige nisu uspjeli zapucati u okvir gola kapetana Buffona, dok je Juventus konačno izgledao kao ozbiljna momčad. Gubicima Lichtsteinera i Caceresa (nedisciplina izvan terena), Barzagli je morao zaigrati na poziciji desnog beka u formaciji 4-3-3 koja se lako transformirala u 3-5-2 u situacijama kad bi Sevilla pokušavala kombinirati. Cuadrado i Evra tada bi postajali bekovi, dok su se za kompaktnost veznog reda brinuli Pogba, Hernanes i Khedira.

Napokon, iskusni Nijemac pokazao je zašto je doveden time što je ubrizgao visok koncentrat mirnoće, samopouzdanja i nogometne inteligencije ostatku momčadi. Juventus je izgledao vrlo organizirano, čvrsto i konkretno. Za konkretnost, brinuli su se Paulo Dybala, Alvaro Morata i Juan Guillermo Cuadrado, kasnije i Simone Zaza. Ta je utakmica ponovo oživila nokautirane trupe Bianconera i utrla im put za naredne utakmice. Bologna, koja je jučer pala na Areni, nije mogla sačuvati vodstvo do kojeg je došla nakon samo pet minuta igre. Allegri nije ponovo koketirao s formacijama, nego je na teren poslao istu jedanaestoricu kao i protiv Andalužana. Vrijedi istaknuti novu dobru partiju Khedire, kao i Morate, unatoč nekim velikim promašajima.

Juventus je na kraju pokazao silinu i odlučnost kompletnim i zasluženim preokretom, ali i neke slabosti koje ih prate ove jeseni – manjak koncentracije u obrambenoj fazi igre. Primili su gol u Serie A u svakoj domaćoj utakmici aktualne sezone što je zabrinjavajuće.

Što sve Allegri mora?

Stanje bi se trebalo popravljati kako vrijeme bude odmicalo, ali pod uvjetom da ne bude novih izostanaka važnih igrača. Allegri mora pronaći primarnu formaciju između 4-3-1-2 i 4-3-3, barem za određeno vremensko razdoblje, gdje bi se isprofilralo prvih jedanaest koji bi došli do konstantnosti, odnosno uigranosti i onog najvažnijeg – samopouzdanja. Tek nakon ispunjavanja ovih uvjeta, klub može pobjeđivati u serijama i nadati se smanjivanju ogromnog bodovnog zaostatka za vrhom tablice.

Stalnim taktičkim rotacijama, Allegri pomalo zbunjuje igrače i to se uredno i vidljivo iščitivalo u nekim susretima (Chievo, Napoli). Čim bi momčad zaigrala u barem dvije utakmice u nizu bez drastičnih promjena, odigrali bi korektno i rezultatski uspješno (Manchester City, Genoa, Sevilla, Bologna). Po pitanju veznog reda, stvari postaju sve jasnije – programirani vezni trio trebaju činiti Marchisio, Khedira i Pogba.

S druge strane, povratkom Mandžukića u kadar, odnosno sve boljim izdanjima Zaze, trener će morati ustanoviti jasan poredak među napadačima. Ove jeseni, Juve se ističe slabom realizacijom baš iz tog razloga jer se napadačka igra ne može stvoriti čestim rotacijama napadača, no treba biti realan pa reći da niti ostatak momčadi nije činio vjetar u leđa svakako kvalitetnim napadačima Stare dame. Morata i Dybala su iznjeli teret Seville i Bologne, pa bi bilo logično da im Allegri pruži i treću, veliku šansu na San Siru.

Čini se da jasan put postoji kad su u pitanju moduli igre, a stvari bi se uoči Intera na San Siru za dva tjedna dodatno trebale popraviti povratcima Marchisija i Caceresa u kadar. Vrijeme se postavlja kao Juventusov saveznik nakon početnih turbulencija. No, ta je utakmica neka druga priča i nju ćemo puno detaljnije najaviti dan uoči odigravanja kad se cjelokupna situacija dodatno iskristalizira.

Dejan Lovrić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter