Teško će nogometaši Rijeke u uzvratnoj utakmici Q2 Europske lige stići zaostatak od 0:3, koliko je završio prvi ogled na Kantridi u danu iza nas. No, nije to najveći problem, ili barem veći od onoga kako pronaći dobitnu i toliko željenu formulu igre nove Rijeke? Momčad se promijenila i postoje naznake da će se još mijenjati, jer spominju se i odlasci ali i dolasci ponekih igrača, sve tako sugerira da je klupska operativa posao oko transfermdash;marketa ove sezone odradila krivo, ali i nesretno loše.
Jer, nakon Benka prve i Kramarića druge europske sezone Bijelih predvodnik treće generacije koja bi i na jesen trebala plesati europskim travnjacima ne postoji. Nema čovjeka koji će na svoj pogon riješiti upravo utakmice slične onoj protiv Aberdeena. Nema ideje, nema zadnjeg doticaja s loptom u situaciji kad se protivnik, još k tome i čvrsto utemeljenih otočkih korijena postavi čvrsto odostraga, s jasno definiranim ulogama svakog pojedinca. To je ono što Rijeka u četvrtak, 16. srpnja nije imala, što se najbolje moglo vidjeti negdje od 25. minute, upravo otkako je francuski arbitar Delerue ponovno odaslao igrače na travnjak nakon timeouta.
Trebao je taj predah, na Kantridi je zaista bilo sparno i nama, ljudima u pressmdash;loži. Kako je tek onda bilo dolje, tamo gdje se sa Škotima trebalo potući, pokazati po trinaesti put zaredom da je travnjak pod stijenama neosvojiv. Rijeka u tome nije uspjela, uspjela je samo dodatno nadviti oblak sumnje u njene ovosezonske sposobnosti. U redu, mogao se dogoditi loš dan u Zaprešiću, mogao je Lešković ne zabiti penal, mogao je i Aberdeen zabiti pogodak, sve je u nogometu najčešće ionako stvar trenutka ali sve se ovo u 180 ovosezonskih minuta na terenu čini nekako previše.
Možda bi najbolje bilo sumirati jučerašnju euromdash;premijeru Rijeke kroz linije. Među pojedincima u njima ionako nema prevelikih razloga, svi su u svom dijelu terena iskazali određene slabosti koje je Aberdeen itekako znao kazniti. Izabranici Dereka McInnesa bili su strahovito ubojiti, svaki njihov izlet u Rijekinu trećinu terena imao je naznaku potencijalne opasnosti po Ivana Vargića. Vratara kojem prvi pogodak, pa i onaj koji je bio poništen zbog zaleđa itekako idu na dušu. Nesiguran, nepravovremen kod istrčavanja, što se upravo kod prve kapitulacije zorno vidjelo. Daleko je ponovno od forme koja ga je krasila prije dva ljeta, onda kad je u Stuttgartu imao utakmicu karijere.
O bekovima se već pričalo nakon Zaprešića. Saga oko odlaska dvojca Tomečak mdash; Leovac i nakon utakmice protiv Aberdeena poprima nove konture. I dok Tomečak u SNmdash;u tvrdi da će u Rijeci davati sve od sebe dokle god je njen član, objektivni je dojam da može dati puno više. Alibi može naći samo u tome da je početak sezone, ali i onda je potrebno igrati, zatvarati bok. Nemali broj puta oba su boka pustila vodu, previše u jednoj euromdash;utakmici u kojoj se ide na pobjedu i na rješavanje pitanja prolaznika u Q3. U istu kategoriju spadaju i stoperi, Samardžić i Lešković samo su se utopili u prosjek. Obojica su ispala kod drugog i trećeg pogotka, kada je zanimljivo bilo vidjeti kako se međusobno gledaju dok strijelac McGinn dolazi u položaj iz kojeg nije mogao ne zabiti pogodak.
Dolazimo sada na dio terena koji je prošaran bivšim igračima Hajduka: Bradarić i Radošević. Dvojac koji bi trebao vući u oba pravca, što za obojicu, fizički i igrački toliko različitih pojedinaca ne znači isto. U Hajduku je Bradarić nerijetko znao doći u završnicu akcije dok je Radošević po konstituciji veznjak sličniji Gatussu, razaraču protivničkih akcija. Reklo bi se da je to kombinacija koja će štimati i ove sezone, no kako je to rekao i trener Matjaž Kek nakon Zaprešića: “Nešto tu smrdi…”
Anas Sharbini odigrao je jednu od najslabijih utakmica u dresu Rijeke. Slab u driblingu, trkački ispod razine koja je potrebna u ovakvim utakmicama. Isto se može reći i za Kvržića koji je ušao kasnije. Moises također nedorečen, osim udarca glavom u početku utakmice nije sudjelovao u opasnostima, jer ih nije niti mogao iskreirati okraj agresivnih i borbenih Škota. Tomasov je još donekle i bio na utakmici, tko zna kakav bi bio njen daljnji tijek da je ušla ona stativa…
Najveća enigma su napadači. Već smo rekli da nakon Benka i Kramarića zasad nema dalje, da će Balaj i Bezjak, koji ipak ima još kredita kod navijača (zazivali su ga već u prvom poluvremenu!) ostati u blijedoj sjeni dvojca koji sada igra za Sarajevo odnosno Leicester. Ostaje žal, ali i razmišljanje o utakmici koju bi prošlosezonska garnitura Rijeke riješila bez većih poteškoća. Iako odzvanjaju novinski i napisi na portalima u stilu “Zbogom Europo!”, pravo je nadati se u čudo u Aberdeenu za šest dana.
Patrik Mršnik
