Search
Close this search box.

PLAVE KRONIKE: 15 milijuna razloga za slavlje

Zlatko Cico Kranjčar još je jednom odveo Dinamo u Ligu prvaka. Mora se priznati da je malo tko vjerovao da će mu to poći za rukom s ovom momčadi, pogotovo nakon što je iz Zagreba ponio neriješen ishod koji vodi RB Salzburg u grupnu fazu. U prvoj utakmici niti jedna niti druga momčad nisu pokazale igru dostojne najjačeg klupskog nogometnog natjecanja, što se u drugoj utakmici nije promijenilo. RB Salzburg promašio je nekoliko izglednih prilika (navijačima će posebno ostati u pamćenju šmekerski pokušaj Soriana petom, te promašaj Berishe koji se našao sam pred Eduardom) i bio dominantna momčad većinom susreta, ali to nije bilo dovoljno da stvore dovoljnu rezultatsku prednost, pa stoga Junior Fernandes u samoj završnici utakmice zabija pogodak vrijedan produžetaka, na asistenciju prinuđenog “sidruna” Schildenfelda. Već je tada bilo jasno da su gosti bliže prolazu, osim psihološke prednosti što su domaćini primili gol gotovo na isteku regularnog dijela, tu je i činjenica kako su Wanderson i Lazaro kao dva najopasnija igrača RB Salzburga ranije napustili teren radi ozljeda, a nespremni “killer” Jonathan Soriano nakon sat vremena utakmice jedva stoji na nogama i gubi svaku loptu koju uspije uštopati, a nerijetko i pada preko nje. Za još jedan plasman u Ligu prvaka zabio je naravno Soudani, koji se pretplatio na zabijanje golova u dramatičnim trenutcima, te Mamiću i Mamićevom klubu svojim golovima donio znatno više nego većina transfera.

Kad već spominjemo novac, pomalo neugodno jest “ispadanje bombona iz usta” plavog puka kada se spomene premija koju Liga prvaka nosi, tih najslađih 15-tak milijuna eura od kojih isti taj plavi puk neće osjetiti niti centa jer će poslužiti za krpanje rupa prenapuhanih proračuna kroz nekoliko godina, te plaćanju fantomskih obveza prema čudnim ljudima, već poznatog imena, na još čudnijim lokacijama. Nakon što su transferirani Brekalo, Pjaca, Taravel, Ježina, Eduardo i Šovšić te su još neki na pragu transfera poput, Roga, Ćorića, Schildenfelda i Soudanija (što bi se moglo promjeniti ovim plasmanom) za očekivati jest kako će se ispuniti financijski fair play iduće godine koliko god se to činilo kao nemoguća misija prije ovoga ljeta. Očito Dinamu ide znatno bolje bez trenera, sportskog direktora i izvršnog predsjednika istog prezimena.

Interesantno jest i kako Dinamo već godinama u europskim utakmicama igra bolje na gostujućem nego domaćem terenu, što je u jednu ruku i razumljivo s obzirom na to da na gostujućem terenu nerijetko igraju pred boljom podrškom (i u Salzburgu je na utakmici bio veliki broj ljudi Hrvata koji žive i rade u Austriji) nego na domaćem terenu gdje imaju skromnu podršku i često su izloženi kritikama malobrojnih. No s druge strane je paradoks da se ekipa bolje osjeća na gostujućem terenu.

Dragi nam Cico iz ovoga će pobrati zaslužene lovorike jer je momčad ugurao u Ligu prvaka kako je i želio, no isto tako je na neko vrijeme izbjegao neugodna pitanja zašto mu momčad izgleda toliko loše na terenu iako bez obzira na to bilježi fascinantne rezultate, recimo većinu utakmice u Salzburgu mogao je nazdravljati svojim omiljenim pićem što već nema punu mrežu da bi na kraju on slavio; tanka je linija između heroja i “šut karte”.

#samopozitiva

Da, teško je oteti se dojmu čiste pozitive, što god se događa u i oko kluba je pozitivno, bar ako pitate one koji kreiraju mišljenje. U takvoj atmosferi dočekali smo i playoff Lige prvaka. Ulazak u Ligu prvaka bio bi veliki uspjeh radi naravno zarade i prestiža, no ako bude samo Europska liga opet dobro jer će se opet nešto zaraditi i radi konkurentnosti (koje doduše i nismo vidjeli u ranijim nastupima). Ako razgovaramo o rasprodaji momčadi, onda je to opet pozitivno jer će klub zaraditi eure koji su prijeko potrebni (iako će zatajiti zašto) i što će mladi igrači dobiti priliku i trener će imati priliku stvoriti purgerski Dinamo kakav navijači žele, ako se pak pojačava momčad sa skupim i relativno nepoznatim strancima ponovno je pozitivno jer se ojačava momčad, a pojačanja su ipak uvijek dobrodošla. Ako mladići odlaze iz kluba prije prvog poštenog brijanja onda pričamo o sjajnoj omladinskoj školi koja proizvodi igrače koji imaju visoku vrijednost, ako ih se ne proda prvom prilikom stvar je u tome da vrli maksimirski pregovarači znaju dovoljno puta reći ne dok igrač ne postigne optimalnu vrijednost.

Zaključak jest da se o Dinamu ne može pročitati poštena kritika, svaka medalja ima dvije strane, međutim kada je riječ o Maksimirskoj 128 obje strane su jednako sjajne. Kao kovanica, zamislite bacanje kovanice (pismo ili glava) u kojem što god dobijete je pozitivno.

Dinamu majka, olimpijcima maćeha

“Hrvatski olimpijski odbor ove je godine savezima podijelio 71 milijun kuna, za usporedbu, šest sportova u kojima u Riju osvojene medalje zajedno je dobilo jednako novca koliko je grad Zagreb dodijelio nogometnom klubu Dinamo.” – Otvoreno, 22.08.2016.

Prva ovosezonska emisija popularnog Otvorenog problematizirala je financiranje sportaša, posebice onih najuspješnijih koji su na nedavno završenim Olimpijskim igrama osvojili medalje i bili najbolji predstavnici države u svijetu, no oni predstavljaju “male” sportove i nemaju bogovski status “zlatnog teleta” u očima lokalne i državne politike. Na grafikonu sredstva HOO-a za 2016. godinu piše: streljaštvo 2.2 milijuna kuna, vaterpolo 4.7 milijuna kuna, atletika 3.2 milijuna kuna, jedrenje 2.9 milijuna kuna, veslanje 2.6 milijuna kuna i boks 1.1 milijun kuna što kumulativno iznosi 16.7 milijuna kuna! Za to vrijeme, GNK Dinamo dobiva između 20 i 40 milijuna kuna svake godine, kroz sponzorstva, kroz ulaganje u omladinski pogon i održavanje stadiona, pa do turističke zajednice grada Zagreba.

Koliko je takva preraspodjela sredstava pravedna, posebice zato što naši olimpijci na koje smo svi toliko ponosni nerijetko nemaju potreba sredstva kako bi financirali osnovni trening, sjetite se Blanke Vlašić koja je ostala bez dvorane, zatim Josipa Glasnovića koji se pismom obratio gradonačelniku Milanu Bandiću (a da se ne lažemo većinu nije bilo niti briga za tu problematiku dok momak nije osvojio medalju) pa do Sare Kolak koja nije imala s čim trenirati. Za to vrijeme u Dinamu se vrte na deseci milijuna eura, a na troškove reprezentacije u klubu potroši se vjerojatno sredstva koliko olimpijci ne vide u godini dana. Međutim ovako bijesno i lihvarsko ponašanje malo koga interesira, pa se tako niti u spomenutoj emisiji niti u javnoj raspravi više nije spomenulo dotično. Gdje je tu sport?

Igor Žuraj ]]>


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter